Danas, sveta prepodobnomučenica Paraskeva

0
1138

617-00

Ova prepodobnomučenica Paraskeva življaše u vreme cara Antonina. Ona se rodi u Rimu od hrišćanskih roditelja Agatona i Politeje koji revnosno držahu zapovesti Gospodnje. Pošto behu bezdetni oni se neprestano moljahu Gospodu da im da jedno dete. A Gospod koji tvori volju onih koji Ga se boje darova im žensko čedo, kome oni na svetom krštenju dadoše ime Paraskeva, pošto se rodi u petak. Od malena posvećena Bogu, Paraskeva bi od majke svoje naučena hrišćanskoj veri i odgajena u njoj. A kada se nauči knjizi, sveta Paraskeva stalno čitaše Sveto Pismo. Baveći se pak mnogo u crkvi, ona se odavaše svetoj molitvi.

Kada svetoj Paraskevi umreše roditelji, ona sve svoje imanje razdade siromasima, pa se zamonaši. Kao monahinja ona još sa većim žarom revnosti propovedaše veru u Hrista, jedinog istinitog Boga, i mnoge neznabošce privede Gospodu Hristu, iako u to vreme Hristova vera beše krvavo gonjena od rimskih vlasti. Neki zlobni Jevreji optužiše svetu Paraskevu caru Antoninu zbog propovedanja zabranjene vere, govoreći: jedna žena po imenu Paraskeva propoveda Isusa, sina Marijina, koga pretci naši raspeše.

Čuvši to, car naredi da Paraskevu dovedu pred njega. Posmatrajući je, car bi poražen i oduševljen njenom mudrošću i lepotom. I reče joj: devojko, ako pristaneš na moj predlog i prineseš žrtvu bogovima, postaćeš naslednica mnogih darova i dobara; ako pak ne pristaneš, znaj, predaću te na mnoge muke. – Na to svetiteljka neustrašive duše odgovori caru: Ne bilo toga da se ikada odreknem Hrista Boga moga! Jer, kao što kaže prorok Jeremija, bogovi koji ne stvoriše nebo i zemlju, istrebiće se sa zemlje.

Zapalivši se jarošću, car naredi da se usija gvozdeni šlem i metne na glavu svetiteljki. To bi učinjeno, no svetiteljka ostade nepovređena, jer je sačuva božanska rosa. Zbog ovog čuda mnogi neznabošci tog časa poverovaše u Hrista. – Zatim naredi car da se veliki kazan napuni zejtinom i smolom, pa da to provri na jakoj vatri. Kada to bi urađeno, car baci svetiteljku u taj kazan. Svetiteljka stajaše usred kazana nepovređena. Gledajući je tako nepovređenu, car joj reče: Paraskevo, poprskaj me tim zejtinom i smolom, da vidim da li peku. – Svetiteljka zahvati rukom zejtina i smole i baci caru u lice, i ovaj odmah oslepe. Oslepevši, car stade gromko zapomagati: Smiluj se na mene, sluškinjo Boga istinoga, pa ću i ja poverovati u Boga koga ti propovedaš. – Sveta mučenica se pomoli Bogu i povrati vid caru. Stoga poverova u Hrista car i svi telohranitelji njegovi, i primiše sveto krštenje u ime Svete Trojice.

Izišavši iz Rima, sveta Paraskeva prohođaše gradove i sela propovedajući Evanđelje Gospoda Hrista. Tako dođe u jedan grad u kome beše knez neki Asklipije. Izvedena pred njega, ona prizva ime Gospoda Hrista, prekrsti se i izjavi da je hrišćanka, i objavi da je Hristos Bog neba i zemlje. Kada to ču, knez Asklipije se smuti, pa je posla k jednoj strašnoj zmiji koja življaše izvan grada u pećini, kojoj obično bacahu osuđene na smrt da ih pojede. Kada sveta mučenica dođe tamo, zmija je ugleda, pa strahovito zašišta, i otvorivši usta ispusti mnogo dima. A svetiteljka približivši se zmiji reče: “Dođe, o zveri, gnev Božji na tebe!” I dunuvši na zmiju ona je zakrsti. Jeknuvši strahovito, zmija puče na dva dela, i crče. Videvši ovo čudo, knez i svi što behu s njim poverovaše u Hrista.

Otputovavši odatle, svetiteljka dođe u drugi neki grad, u kome knezovaše neki knez Tarasije. Kada ovaj doznade za svetiteljku, izvede je preda se na sud. I upita je o veri. Ona izjavi da je hrišćanka i da je Hristos istiniti Bog. Knez je zbog toga baci u jedan kotao pun zejtina, smole i olova, pa naredi te zapališe vatru ispod kotla. No anđeo Gospodnji siđe i rashladi kotao i sve u njemu, te tako mučenica Hristova ostade nepovređena. I na mnoge druge muke stavi je ovaj bezdušni tiranin, ali ne mogade pokolebati čvrstu veru njenu. Stoga joj naposletku odseče česnu glavu njenu, i pobedonosna duša blažene odlete u večne obitelji nebeske.