Legendarni sportski novinar i sportski komentator, Drago Ćosić, inače rođeni Teslićanin, u razgovoru za naš portal prisjetio se djetinjstva, početka karijere, velikih uspjeha i narednih planova.
Po čemu pamtite svoj rodni grad Teslić?
Pamtim ga po milijun stvari- od prijatelja i kolega s kojima sa i dan-danas u vezi, gimnazije koju sam pohađao, prvih srednjoškolskih ljubavi, kina koje u mom selu dakako nije bilo, i svega što nosi tako mlado doba u životu svakog čovjeka. Volim ga i danas premda u njemu ne živim već 40 godina. Ali rado mu se vraćam kada god mogu.
Ko može zaboraviti dr Vasu Gotovca koji je za mene rješavao matematiku( prof. Emir Pašić- oprosti što to danas priznajem- uz osmjeh će Drago), odvjetnika Danila Savića s kojim sam proveo pola života u autobusu i ponavljanjima lekcija iz povijesti, zemljopisa ili meni omražene fizike, čudesne Nade Vaselić koja je imala odgovor na svako pitanje naših profesora, a danas je u Kanadi… moj Bože, Srđana, Buce, Neđe, Ljilje, Zagorke..
Kada ste posljednji put bili u svom rodnom gradu?
Posljednji put sam u Tesliću bio prije godinu dana kada mi je umro stric. Nažalost, to su i najčešći razlozi da ga posjećujem. Posao koji radim ne nudi mi previše vremena i prostora za duži boravak u mom selu ili Tesliću.
Doći iz jedne male sredine do Jugoslovenske radio-televizije, a potom i do HRT-a je trnovit put, kako Vi gledate na to?
To je iz one kategorije ”NEMOGUĆA MISIJA”. Ja sam živio svoj san, možda često ni sam nisam vjerovao da je to moguće, ali me vjera nije napuštala. I dogodilo se. Neka mi oproste moji dragi Prištinari ,( jer ja sam rođen i odrastao u selu Priština, oni koji vole Usoru i idu na kupanja znaju gdje je to, uz Krčeliće centralu gradskog Vodovoda) ili Teslićani. Iz bosanske pripi**ine do finala Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu( pazi u Brazilu???) to je put od 3000 milja. Nemoguća misija , ali događa se , onima koji vjeruju , nadaju se i rade kao manijaci… danas mogu reći da sam sretan čovjek. Ja sam svoj san dosanjao.
Iza mene je više od 5000 izravnih prijenosa ( podijelite to sa brojem dana u godini i dobićete zapanjujuću brojku), koliko sam dana ili noći u nizu proveo u kućama ljudi , bio sam u 96 zemalja svijeta, upoznao tisuće i tisuće ljudi, sportaša i najmoćnijih ljudi planete, i što mogu tražiti ili željeti više. Da sutra umrem moj život bi bio ispunjen.
Kako ste odlučili da se bavite ovim poslom?
To je bila moja života opsesija. Kada sam imao pet godina, ja sam želio raditi ovo što radim danas.Proveo sam dane i noći kod susjeda( moji roditelji u to doba nisu imali tv prijemnik) vraćao se oko 23h pored groblja kao klinac od 10 godina bez straha , i uvijek mu donesem cvijeće na grob kada svratim do groblja u Prištini.Zapravo to je teško opisati. Zaljubite se u nešto, i ta vas strast ne napušta cijeli život. To je predivno. Moja vlastita supruga i danas kaže da se udala za luđaka, koji jedan te isti posao radi 35 godina sa istom emocijom. To je nemoguće…
S obzirom da se nalazimo u velikoj ekspanziji razvoja tehnologije, te su nam sve informacije dostupne na jednom mjestu, možete li uporediti sportsko novinarstvo nekada i sada?
Kao i sve u životu s novim tehnologijama mnoge stvari se mijenjaju.Nekada sam teglio punu torbu stranih časopisa da bih imao relevantne informaije, ili bio bolje informiran od drugih, danas je sve na internetu. Lakše je, definitivno, ali zahtjevnije. To svi vide i mogu pročitati. Ti moraš pronaći način da ih na drugačije zadržih pored ekrana ili uz novine.Izazov je veliki, ali u tome i jeste čar ili tajna novinarstva. Uvijek biti SVOJ i drugačiji…
Prenosili ste sva najveća svjetska takmičenja, najveće utakmice, koje od njih najviše pamtite?
To je teško pitanje. Poput onoga koje vam je dijete draže. Ali recimo SP 1998 utakmica za 3. mjesto Hrvatska – Nizozemska, finala svjetskog i europskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014,Ukrajini 2012, pa rukometno finale OI 2008,2012, Sp 2011,2013 itd,itd..boks E. Holyfield -M. Tyson u Las Vegasu uživo,Ž. Mavrović – L. Lewis u Las Vegasu uživo itd,itd…
Radili ste sa mnogim novinarima sa prostora bivše Jugoslavije, koji su na Vas ostavili najveći utisak?
O da… bilo je sjajnih kolega od kojih sam učio.Slučajnim redom : Boris Mutić jedan od najvećih i najboljih reportera s prostora JRT-a,Mladen Delić, Božo Sušec,Milka Babović sigurno najveća novinarska intelektualka na prostorima bivše države, koju nažalost publika nikada nija doživjela na taj način, Vladanko Stojaković, Milorad Đurković itd…
Uskoro nas očekuje Evropsko prvenstvo u fudbalu, ko su Vaši favoriti i može li Hrvatska do sličnog uspjeha kao ‘98 s obzirom na jak igrački kadar koji posjeduje?
Favorit broj 1 je Francuska, broj 2 Engleska, znam da će vas to iznenaditi, broj tri Portugal i Belgija. Hrvatska bi morala proći prvi krug, dalje je sve neizvjesno.
Imate li neku poruku budućim novinarima i onima koji se planiraju baviti ovim poslom?
Živite svoj san i nemojte odustajti bez obzira koliko se prepreka nađe na tom putu.Neuspjeh je samo novi način da ponovno pokušate.
Mnogi Teslićani kada Vas čuju na televiziji s ponosom govore ”Ovo je naš Teslićanin”, čini li Vas to ponosnim i imate li šta da poručite našim sugrađanima.
Ne mogu reći da mi nije Drago čuti. Ali , znate, kada ste daleko, i rijetko se vraćate, to postaje rutina.Mene su Teslić i BiH obilježili za cijeli život. Znate kako kažu, vi možete otići iz Bosne , ali Bosna iz vas nikada.Tako je i sa mojim dragi Teslićem,otišao sam, ali kao što kaže Cankar u svome Klancu, uvijek mu se vraćam. Tu su moji korijeni, grob moga oca, sestre,moja rodna kuća, premda je više nema, moje dvorište, ljubav koja nikada ne umire.
Kada možemo ponovo da Vas vidimo u našem gradu?
Hm, kada ću sljedeći put do Teslića. To je pitanje za milijun dolara. Ovo ljeto sigurno ne jer imam EURO , pa OI u Riju… nakon toga malo godišnjeg odmora pa sve iz početka, LP, rukomet, boks itd,itd…Možda u kasnu jesen…
Ovim putem želimo da se zahvalimo našem sugrađaninu i doajenu sportskog novinarstva ,Dragi Ćosiću, iako se u ovim trenucima nalazi u Danskoj na rukometnim kvalifikacijama za Olimpijske igre, ipak je pronašao malo vremena da govori za naš portal.
Drago Ćosić je rođen 20.9. 1958. u Tesliću. Završio gimnaziju u Tesliću, nakon toga zbog siromaštva porodice napušta grad i traži bolji put da završi školu koju je želio. Dugogodišnji novinar i sportski komentator JRT-a ,a potom i HRT-a.
Sva prava zadržana © 2016 Teslić Online, neovlašćeno korišćenje smatra se povredom autorskih prava.
U razgovoru sa Dragom Ćosićem, David Pavlović (Teslic Online)
[facebook][tweet][digg][stumble][Google][feedburner name=”Feed Name”][pinterest][follow id=”Username” ]
