BERLIN – Jedna od njih je i Irma Stöckigt, koja je 2006. zamijenila direktorsku fotelju za život u Njemačkoj. Razlog je ljubav. Za vrijeme posjete bratu u Njemačkoj, Irma Stöckigt upoznala je svog današnjeg supruga, piše Deutsche Welle/croatian.
‘Moj brat je već 20 godina živio ovdje. Često sam ga posjećivala, Njemačka mi se uvijek dopadala, ali nikad nisam mislila da ću ovdje živjeti’ – kaže ova ekonomistica.
Ipak,početkom 2006. godine, preselila se baš u tu zemlju i sada živi u blizini Wuppertala. Irma Stöckigt rođena je 1970. u Travniku i studirala je u Zagrebu. Nakon toga je radila u Sarajevu, u jednoj međunarodnoj firmi. ‘Upravljala sam timom od 50 ljudi. Profesionalni napredak mi je bio važan.’
Pa ipak, Irma se odrekla tog zaposlenja, kako bi živjela sa suprugom u Njemačkoj. Većina ljudi koji se presele iz Bosne i Hercegovine u Njemačku, to rade iz sasvim drugih razloga. Tokom rata 1992-1995. oko 350.000 izbjeglica potražilo je utočište u Njemačkoj. Mnogi od njih su se kasnije vratili ili otišli u druge zemlje. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, još od raspada Jugoslavije 1991. u Njemačkoj živi oko 113.000 građana Bosne i Hercegovine.
Došljaci i razlozi iseljavanja
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nema precizne podatke o tome koliko je građana otišlo u Njemačku poslije rata. Zamjenica ministra Ruzmira Tihić-Kadrić kaže da vlasti imaju samo broj ljudi koji su se odjavili. ‘Ali to kod nas nije obavezno, zato se i pozivamo na njemačke statistike. One su pouzdane.’ Prema tim podacima u Njemačkoj živi oko 240.000 osoba koje potiču iz Bosne i Hercegovine. Oko 80.000 posjeduje njemačko državljanstvo.
‘Poslije rata iseljavanje se nastavilo, uglavnom iz privrednih razloga, ali bilo je i dosta spajanja porodica. Osim toga, posljednjih godina u Njemačku su otišli mnogi mladi ljudi, kako bi tamo studirali’ – kaže Ruzmira Tihić-Kadrić. Bosna i Hercegovina gubi stručan kadar, posebno dokotore, zato što Njemačka, ali i cijela EU traži mlade i dobro obrazovane migrante.
I Irma Stöckigt želi iskoristiti svoje obrazovanje u Njemačkoj. Za sada ova majka dvoje djece radi u osnovnoj školi kao asistentica za integraciju. Ona pomaže djeci s posebnim potrebama da savladaju školsku svakodnevicu. Povratak na staro zanimanje za nekadašnju menadžericu nije moguć: ‘Na početku sam se potpuno posvetila porodici i nisam razmišljala o nastavku karijere. Ali kada sam se kasnije pokušala vratiti svojoj profesiji, naišla sam na brojne prepreke.’
Porodica i posao – teško spojivi
Jedna od njih je i velika konkurencija na tržištu rada. ‘Zapravo, gotovo sva mjesta u svijetu poslovanja gotovo su uvijek popunjena. Željela bih da u privredi postoji više razumijevanja za majku s malom djecom, da moje radno vrijeme bude malo fleksibilnije.’
Prijavila se na puno oglasa, uključujući i one za radna mjesta s nižim kvalifikacijama ali uspjeh izostaje. ‘Željela sam raditi pola radnog vremena i nijednom nisam dobila poziv na razgovor.’ U Njemačkoj je naročito teško uklopiti porodicu i posao, misli 42-godišnja Irma Stöckigt. ‘U Bosni i Hercegovini to je drugačije. Mnoge mlade majke rade puno radno vrijeme, ali imaju više podrške.’
Bake, tete ili braća i sestre često su tu da pripaze na djecu nekoliko sati. Ipak, Irma ne gubi nadu da će jednog dana biti menadžerica i u Njemačkoj – i najviše bi voljela da to bude u nekom međunarodnom poduzeću. Ne kaje se zbog odluke da napusti svoj raniji život i ode u Njemačku. ‘Moj ukupan dojam je da sam imala samo pozitivna iskustva.’
IZVOR/Dnevno.ba
