U avgustu nas čeka kataklizma?

Profesor se javio američkoj radio stanici Tarner i naveo da će Zemlja, prije nego što se planeta-pridošlica potpuno približi, osjetiti uticaj gravitacije ovog nebeskog tijela. Tom prilikom su i drugi geolozi i astronomi potvrdili da će se, ako je Kaplanov proračun tačan – Zemlja suočiti sa strašnim vremenskim nepogodama, a sve će početi vremenskim anomalijama. Biće povećan broj zemljotresa i vulkanskih erupcija, jer će magmu privući gravitacija tajanstvene planete.

Predviđeni su cunamiji, talasi visine do hiljadu metara, koji će kositi sve pred sobom brzinom od 1200 km na sat. A u avgustu će doći do kulminacije – pomijeranja tektonskih ploča. Navodno bi, u tom slučaju, i rotacija Zemlje bila zaustavljena, prenosi Treće oko.

Kaplan je upozorio da bi ovaj događaj potpuno promijenio površinu Zemlje, a dao je koordinate planete – rektascenzija: 4 sata, 8 minuta, 8 sekundi, deklinacija: 60 stepeni 56 lučnih minuta, 43 lučne sekunde; brzina kretanja 200 kilometara u sekundi.

Da li je vijest tačna ili ne – ne znamo (a saznaćemo u avgustu, ako ne i prije).

Međutim, zanimljivo je da smo na Internetu pronašli članak ruskog novinara Dimitrija Sokolova, objavljen još septembra 2013, a koji nagoviještava upravo ovakav razvoj događaja: prolazak planete kroz Sunčev sistem i globalnu katastrofu koja bi se iz toga izrodila.

Evo o čemu se radi. Sokolov je na jednom od analitičkih sajtova vidio skenirane fotografije službene bilješke iz prvih godina sovjetske vlasti, nastalih negde u OGPU (Obъedinёnnoe gosudarstvennoe političeskoe upravlenie – Objedinjena državna politička uprava, iz koje se kasnije izrodio KGB). Broj dokumenta je retuširan, ali je tekst vidljiv. A njima piše ono što su navodno monasi sa Tibeta ispričali ekspediciji pripadnika OGPU – o kraju svijeta, koji će se dogoditi 2014.

U potrazi za artefaktima
U službenoj bilješci piše da je ekspedicija od desetoro ljudi, pod rukovodstvom Јakova Bljumkina, poslata 1925. na Tibet – u potrazi za artefaktima iz prethodnih civilizacija i za Gradom bogova. Novinar navodi da je u Rusiji dobro poznato postojanje ove ekspedicije, ali da je to prvi put da neko izloži dokument povezan sa tim.

Ekpedicija je navodno organizovana po nalogu samog Feliksa Dzeržinskog, prvog direktora sovjetske specijalne službe, i sastojala se isključivo od saradnika specijalnog odeljenja OGPU, kojim je rukovodio okultni “majstor“ tajne policije Gleb Bokij.

Iz papira je jasno da glavni cilj uopšte nije bilo dokazivanje da postoji Grad bogova, već – utvrditi njegove geografske koordinate i domoći se tehnologije drevnog oružja zastrašujuće razorne sile. Dakle – u postojanje grada nije se ni sumnjalo. Čitaocima Trećeg oka poznato je da su i vođe fašističke Njemačke u više navrata slali u ovo područje ekspedicije – sa istim ciljevima.

Bljumkin je prvobitno pokušao da “prođe“ pod maskom mongolskog lame (ako pogledate sliku – vidjećete da ova ideja nije bila bez osnova), ali je u Lasi raskrinkan. Navodno ga je tamnice spasao dokument koji je potpisao Dzeržinski, a adresovan na samog dalaj lamu. Duhovni vođa budista je, kažu, sa radošću primio Bljumkina, smatrajući dobrim znakom što mu se obraća jedan od glavnih ljudi Sovjetskog Saveza.

Bljumkin se od nelegalnog turiste odmah pretvorio u važnog gosta i mogao je da pređe na obavljanje zadatka. Pregovarao je sa dalaj lamom o posjeti podzemnim strukturama ispod palate Potale, u kojima se, po riječima monaha, i nalazio Grad bogova sa čudesnim mehanizmima. Dogovor je navodno postignut, uz obećanje da će se Tibetu SSSR odgovarajuće revanširati – u zlatu i oružju.

Cikličnost smrti civilizacije
Bljumkin je, u pratnji trinaest monaha, u januaru 1926, uspio da se spusti u zagonetno podzemlje. U izvještaju je podrobno opisan put saradnika OGPU po čitavom lancu podzemnih lavirinata sa složenim sistemom brava. Da bi se otvorila ova ili ona vrata, monasi su stajali svaki na određenom mjestu i povlačili urolane lance sačinjene od metalnih prstenova – poslije čega bi se vrata sa škripom otvarala.

Vrata je, baš kao i monaha u pratnji – bilo trinaest. Bljumkinu su pokazane samo dvije dvorane sa tajnim mehanizmima bogova. U jednoj od njih nalazila se neka mašina koju su monasi nazivali “vadžra“. Spolja je ličila na ogromna klešta koja su se, po rečima monaha, pojavila u podzemnim tunelima negde između osam i 10 hiljada godina pre nove ere. Pomoću te mašine dolazilo je do isparavanja zlata pri temperaturi bliskoj onoj na Suncu – šest do sedam hiljada stepeni Celzijusa. Vizuelno, po riječima monaha, proces je ovako izgledao: zlato bi “prsnulo“ i pretvaralo se u prah. Ovaj zlatni prah elita drevne civilizacije dodavala je u hranu i piće, produžavajući time svoj život na stotine godina. Takođe, pomoću ovog praha drevni žitelji su pokretali ogromne kamene blokove, iako ta tehnologija, kako se ispostavilo, nije preživjela.

Bljumkin piše da su mu monasi ispričali da se u podzemnim odajama čuvaju artefakti svih prethodnih civilizacija Zemlje, kojih je bilo pet. Svaka od njih nestala je kao rezultat globalne prirodne kataklizme, izazvane prolaskom, u blizini Sunca, neke planete tri puta veće od Zemlje, sa velikom količinom toplote i vode na svojoj površini. Frekvencija prolaska te planete kroz Sunčev sistem je, po riječima monaha, oko 3600 godina.

Da li vam je ovo poznato? Sjetite se Nibiru. Ova planeta, rekli su monasi, rotira, za razliku od Zemlje, u pravcu kazaljke na satu, stoga približavanje ovog nebeskog tijela stvara snažan elektromagnetni protok na našoj planeti, kao i velike prirodne katastrofe. Monasi su objasnili da svako četvrto približavanje ove planete Zemlji – izaziva opšti Potop, koji uništava sve živo, pa i ljudsku civilizaciju. U tom slučaju, talasi su visine do sedam metara, a kreću se brzinom od 1000 km na sat. Posljednji, treći ciklus prolaska ove planete kroz Sunčev sistem dogodio se 1586. godine pre nove ere, a sudbonosni četvrti, koji bi uništio našu civilizaciju, izazvavši novi Potop, trebalo bi da se dogodi od 2009. do 2014. godine. Pri čemu će, tvrdili su monasi, 2009. ona ući na periferiju Sunčevog sistema, a 2014. stići će na kritično rastojanje od Zemlje.

Znali su za Maje
U bilješkamna se govori da su monasi znali o proročkim kalendarima Vavilonaca, Maja i Asteka, koji su se završavali sličnim datumima, a razlika od godinu-dve vjerovatno je nastala zbog brojnih prevoda drevnih kalendara u savremene. Genetski fond čovječanstva, kao i njegove tehnologije, ponovo će sačuvati monasi u podzemnom gradu u Anktarktiku i Tibetu, koji su međusobno povezani hodnicima.

Zanimljivo je da su monasi govorili o promjeni polova tokom poplava. Tako se prvi, najstariji pol, po njihovim informacijama, nalazio na mjestu današnjih Uskršnjih ostrva i i nije isključeno da su njihovi idoli slike žitelja legendarne Arktide ili Hiperboreje. A novi Severni pol posle apokalipse postaće – Severna Amerika.

U zaključnom djelu zapisa govori se, po Bljumkinovim informacijama, da japanska i njemačka tajna služba takođe posjeduju ove informacije, i zato je bilo neophodno brzo organizovati novu ekspediciju na Tibet. Nova ekspedicija je zaista organizovana, ali na njenom čelu nije bio Bljumkin, koji je, poslije pokušaja da pobjegne u inostranstvo 1929. godine uhapšen i “pojeo ga je mrak“ u tamnicama Ljubjanke. Narednu ekspediciju predvodio je neki Saveljev. Zaključni dio zabilješke govori o planovima za pripremu Saveljevljeve eskpedicije na Tibet. Šta se dogodilo sa ovim poduhvatom nije poznato, osim – da je postajao. Ali, to je možda i manje bitno, jer, ako je beleška autentična, i pod uslovom da monasi nisu pogrešili – važnije je saznati da li Nibiru zaista postoji i, ako postoji – gdje se trenutno nalazi.

Nauka
Dmitrij Sokolov smatra da se monasi bili blizu istine, i navodi da su još 1982. mnogobrojni naučni radovi Zapada priznali postojanje još jedne planete Sunčevog sistema. “Godinu kasnije, infracrveni veštački satelit NASA pronašao je ogroman objekat nedaleko od Sunčevog sistema. Objekat je bio tako veliki da je u razmjerama prevazilazio i Јupiter. Kosmičko tijelo kretalo se od strane sazvežđa Oriona koje, kako je poznato, figurira u mitologiji mnoštva drevnih civilizacija kao ‘dom bogova’. Od tog trenutka često su penzionisani zvaničnici NASA javljali novinama da vlade najvećih zemalja sveta znaju o Nibiru i da se spremaju za evakuaciju u podzemna skloništa, ali da paze da ne izazovu paniku pričajući javno o tome.

Inače, pretpostavlja se da je Nibiru planeta-lutalica, koja se vrti oko takozvane tamne zvijezde ili smeđeg patuljka. Periodično ta planeta, kako svjedoče mitološki tekstovi drevnih civilizacija, kao i savremeni astronomi, prolazi kroz Sunčev sistem u rejonu Јupitera. Savremena istraživanja potvrđuju da Nibiru rotira u smeru suprotnom od većine planeta Sunčevog sistema, što periodično mijenja i putanju same Nibiru, a istovremeno – unosi razaranje u naš planetarni sistem“ – piše Sokolov.

Sokolov navodi da mnogi savremeni naučnici tvrde da će vatreno-crvena Nibiru sa svojim satelitom proći kroz Sunčev sistem relativno brzo – to bi trajalo od nekoliko nedjelja do nekoliko mjeseci. Pretpostavlja se da je planeta od koje je sada ostao samo asteroidni pojas između Јupitera i Marsa – nestala zbog sudara sa Nibiru. Crveni “došljak“ je postao razlog promijene ugla ose rotacije nekih planeta.

“Astronomi su pretpostavili da se teleskopom sa Zemlje može posmatrati Nibiru, počevši od sredine maja 2009, ali samo na Јužnoj hemisferi, kako su i govorili tibetanski monasi. Od sredine leta 2011. ona je trebalo da bude vidljiva ljudima svih kontinenata. Armagedon je predviđen za decembar 2012, kako su predskazale Maje. Tada je Nibiru trebalo da po veličini na nebeskom svodu bude izjednačena sa Suncem i da izazove niz velikih prirodnih kataklizmi“ – kaže ruski novinar. Znamo da se to nije dogodilo.

Za februar 2013. moderni istraživači su prognozirali prolazak Zemlje između Nibiru i Sunca: tada je trebalo da se promijene geografski polovi Zemlje i dogodi Potop. I to se nije dogodilo. “Naučnici su se nadali da će se ljeta 2014. Nibiru početi da udaljava iz Sunčevog sistema, a nevolje prestati“.

Da, bilo je govora o otkrivanju nepoznate planete, a Internetom su kružile navodne fotografije Nibiru, ali samo do trenutka kada je već trebalo da bude vidljiva golim okom. Onda je – nestala. Sokolov se ponadao da je, iz ko zna kojeg razloga, Nibiru promijenila svoju putanju i otišla dalje.

Sokolov je, kao što rekosmo, svoj članak objavio septembra prošle godine. U međuvremenu se pojavio već pomenuti doktor Kaplan sa svojom teorijom o planeti koja će nas uništiti upravo u trenutku koji su prognozirali monasi: na ljeto 2014.

Da li se zabrinuti ili ne? Iskreno, ne znamo. Do sada nije potrvrđeno da je dokument o tajanstvenoj ekspediciji iz 1926. autentičan. Ako je u pitanju “lažnjak“ – čitava priča pada u vodu. Takođe – nema daljih informacija o pomenutom dr Kaplanu. Da li je u pitanju nečija neslana šala, poput čuvene emisije Orsona Velsa koja je uvjerila milione Amerikanaca da je u toku invazija Marsovaca? Može da bude. Šta god da je, saznaćemo uskoro…

Izvor/Nezavisne