GORNJA RADNJA (FOTO)

0
3667

GORNjA RADNjA, selo u opštini Teslić, na 260–403 m n. v., udaljeno od opštinskog centra oko 10 km. Selo je razbijenog tipa, a brojni zaseoci nose imena po većim porodicama. Radnjani smatraju da njihovo selo nosi ime po vrijednim ratarima. Brdovitog je reljefa. Veliki dio atara je obrastao grabom, cerom i bagremom.

Vidovići/Izvor FB: Gornja Radnja Teslić

U Radonića luci nalazi se manja pećina. Godine 1965. u zaseoku Jovići iznenada se pojavilo jezero. Nestalo je poslije zemljotresa 1969. godine. Prema kazivanju starijih mještana, to je njegovo drugo pojavljivanje. Sela Gornja i Donja Radnja pominju se u povelji kralja Stjepana Tomaševića iz 1461. u okviru vlastelinstva njegovog strica Radivoja Kotromanića. Iz tog doba su nekropole sa stećcima na lokalitetima Hodžina voda i Brdo.

Atar sela je, po turskom osvajanju, u prvoj polovini XVI vijeka uključen u Gazi Husref-begov vakuf. U turskim popisima 1570. i 1604. Gornja Radnja je popisana kao mahala sela „Gornje Modriče ili Kaloševića“. Imala je 1570. godine 5 muslimanskih i 23 hrišćanske kuće, a 1604. godine 8 muslimanskih i 35 hrišćanskih kuća. Prema austrougarskim popisima: 1879. imala je 298 stanovnika, 1885. – 323, 1895. – 358; 1910. – 462 stanovnika. O stradanju u Prvom svjetskom ratu svjedoče rezultati popisa iz 1921. godine: broj stanovnika pao je na 447. Prema popisima u socijalističkoj Jugoslaviji selo je imalo stanovnika: 1948. – 659, 1953. – 788, 1961. – 973, 1971. – 1079, 1981. – 1131; 1991. – 1033 (1009 Srba).

Dio stanovništva iselio se u Teslić, Doboj, Vojvodinu, Sloveniju. Đurđevdan slave porodice Gojić, Goranović, Draganić, Mrazić, Panić (jedna kuća), Šakanović; Časne verige – Vuković, Jović, Nunić, i dio porodice Toprek (vjeruju da su porijeklom iz Češke); Simoljdan – Puljić i dio Topreka; Stefanjdan – Galamić, Gligorević, Manojlović; Nikoljdan – Vidović, Panić; Jovanjdan – Lipić, Todorović; Miholjdan – Čolić; Sv. Ignjatija Bogonosca – Gačić; Sv. Pantalejmona – Kolobarić.

11350508_920676891289016_7164493643532290306_n Izgradnja Crkve Sv. cara Lazara trajala je od 1991. do 2008. Seoski zbor je uoči Vidovdana. „Masla“ („obljetina“), poljska molitva za rodnu godinu, su na Duhovsku nedjelju. Zajednički spomenik palim borcima iz ratova XX vijeka podignut je u crkvenoj porti; 6 srpskih boraca je iz Prvog svjetskog rata, 18 (12 četnika i 6 partizana) iz Drugog svjetskog rata i 31 iz rata 1992-1995. Jedna mještanka stradala je kao žrtva bombardovanja avijacije NATO-pakta 1995. godine. Do petog razreda đaci pohađaju školu u Osivici, a dalje u Čečavi, Vitkovcima i Tesliću. Put kroz selo je asfaltiran 2004. godine. Elektrifikacija sela je izvedena 1969. godine, telefone je dobilo 2000. godine. Asfaltni put i vodovod su građeni po etapama u prvoj deceniji XXI vijeka.

IZVORI: Defter 1604, III, Sarajevo 2000; Popisi: 1879, 1885, 1895, 1910, 1921, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991. LITERATURA: Adem Handžić: „Gazi Husrev-begovi vakufi u tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću“, Anali Gazi-Husrev-begove biblioteke, knjiga II-III, Sarajevo 1974; Jelena Mrgić: „Župe i naselja ,zemlje’ Usore“, Jugoslovenski istorijski časopis, broj 1-2, Beograd 2000; Boško N. Petrović: Bratoubilaštvo i paradoksi jednog teškog vremena, Teslić 2003. Dragiša D. Vasić – Površna sela, – Groblje, – Stanovništvo 2012.