Sveti Simeon Bogoprimac ili Simeon Pravedni, koji se proslavlja danas, hrišćanski je svetitelj i smatra se zaštitnikom djece.
U vrijeme cara misirskog Ptolemeja Filadelfa (309. p. n. e. – 246. p. n. e.) započelo je prevođenje Biblije sa jevrejskog na grčki jezik.
Jedan od odabrane sedamdesetorice za prevođenje i prepisivanje bio je i Simeon. Prilikom prevođenja došao je do dijela u kome prorok Isaija kaže: „Evo Djevica će zatrudnjeti i rodiće sina“.
To je zbunilo Simeona, pa je uzeo nož da izbriše riječ Djevica i zamijeni je rječju djevojka. U tom trenutku javi se Simeonu anđeo Božiji i zadrža ga od njegove namjere, objasnivši mu da je proročanstvo istinito, i da je tačno zapisano.
Vjesnik Božjji mu još reče da po Božijoj volji neće umrijeti dok ne vidi Mesiju rođenoga od Djevice, da bi se uvjerio da je sve tačno i istinito.
Obradova se pravedni Simeon glasu s neba, te ostavi proročanstvo neizmenjeno, i zahvali Bogu što ga udostojava da doživi i vidi obećanoga.
Simeon je već bio mnogo star kada ga je Duh Božiji obavijestio da će Djevica Marija donijeti u hram Isusa. On odmah ode u hram i po oreolu oko njihovih glava odmah prepoznade Mariju i Isusa.
“I blagoslovi ih Simeon, i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti. I tebi samoj probošće mač dušu, da se otkriju pomisli mnognh srca“, (Lk. 2, 25-34).
Starac Simeon uze Hrista na ruke i zamoli Boga: „Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“ (Lk 2, 29-30).
Time se ispuni obećanje Božije, da sveti starac neće umrijeti dok svojim očima ne vidi Mesiju. Na taj događaj čekao je veoma dugo, i najzad kada je dočekao mirno je predao dušu svoju Gospodu, u 360 godini ovozemaljskog života.
Tropar:
Radujsja blagodatnija Bogorodice Djevo, iz tebe bo vozsija solnce pravdi, Hristos Bog naš, prosvješčajaj suščija vo tmje: veselisja i ti starče pravednij, prijemij vo objatija svoboditelja duš naših, darujuščago nam voskresenije.
Kolike se slave na nebu udostojio sv. Simeon Bogoprimac, koji je držao Spasitelja sveta na svojim rukama, pokazuje se jasno u žitiju sv. Petra Atonskog (12. juna).
Kao vojvoda, Petar je zarobljen u jednom boju, okovan i u tamnicu bačen, u nekome gradu Samari na obali rieke Eufrata. Tamnujući dugo Petar se sa suzama moljaše sv. Nikoli da umoli Boga za njega, te da se oslobodi tamnice, zavjetujući se uz to da će se sav posvetiti Bogu. Javi mu se sv. Sv. Nikola u snu i reče mu da se on molio Bogu za njega, no da Bog odlaže njegovo oslobođenje zato što je on, Petar, i ranije davao sličan zavjet Bogu pa nije održao. I još ga posavjetova sv. Nikola da se moli sv. Simeonu Bogoprimcu, „koji je mnogo moćan pred Bogom, i stoji blizu prestola Božijeg zajedno s Presvetom Djevicom Marijom i sv. Jovanom Pretečom“.
Petar je poslušao savjet Sv. Nikole i počeo da se moliti Sv. Simeonu. Tada mu se opet javi Sv. Nikola zajedno sa sv. Simeonom, i to ne u snu nego na javi.
Vidio je Petar Simeona, divna po izgledu, svijetla u licu, odjevena u odežde starozavjetnog sveštenika, sa zlatnim žezlom u ruci.
Sv. Simeon reče Petru: „Hoćeš li ispuniti zavjet i biti inokom /samac/?“ Na šta je Petar odgovori: „Da, gospodaru, s Božijom pomoću.“ Tada je Simeon dotakao svojim žezlom okove Petrove i oni se rastopiše kao od voska. Otvorila su se tamnička vrata i svetitelji su izveli Petra iz tamnice.
Manastir Svetog Simeona Bogoprimca
Nalazi se na vrhu brda u sjevernom dijelu Katamonas, jednog od najuglednijih oblasti savremenog zapadnog Jerusalima, u Izraelu.
Ovdje se nalazi i grobna jama u kojoj je Sveti Simeon bio sahranjen.
Mošti Svetog Simeona nalaze se u Zadru, u crkvi Svetog Šimuna (kako ga oni zovu?!?!).
U 13. vijeku nepoznati krstaš je brodom prenosio mošti iz Svete zemlje u Veneciju. Kod Zadra ga je zahvatila oluja pa se sklonio u luku. Tu se krstaš razbolio i ubrzo umro. Tako su mošti Svetog Simeona ostale u Zadru.
Godine 2010. dio moštiju je predat delegaciji Jerusalimske patrijaršije i prenesen u Svetu zemlju.
Molitva za malo dijete
O Gospode silni, pomiluj i spasi!
I plamičak ovaj smrću ne ugasi!
Djetence je ovo ko plamičak svijeće,
A bure su svjetske i po zvijezde strašne;
Slabačak se oganj pod pepeo preće
A pod Tvoju ruku čovječije duše.
Kad se vode dignu i dođu do guše,
I plamen se smanji, i oganj ovlaži,
O Gospode spasi, smiluj se, ublaži!
Tako David prorok Tebi se moljaše
Mada on buktinja golema bijaše,
A nejako dijete u podnožju neba
I od zlobne želje bolno se koleba
I od zlobne misli zaboli ga glava,
Svaki vjetrić zlobe njega raslabljava.
Ugaslo bi brzo od vjetrova burni’,
Da ti ne spasavaš, Pomagaču žurni.
O Gospode, i sad pomiluj i spasi,
I plamičak ovaj smrću ne ugasi!
Molitvama, Bože, Tvog starog ljubimca,
Simeona svetog, divnog Bogoprimca.
