PORIJEKLO & BOTANIČKE ČINJENICE
Poznato je da je kumquat u Europu prvi puta dospio iz Kine sredinom devetnaestog vijeka, nedugo nakon mnogih drugih vrsta citrusa, a otprilike u isto vrijeme kada je stigao u SAD. Kumquat je u Kini poznat po raznim imenima, među njima i chin-hu, “zlatna naranča”, “zlatna mandarina” ili “zlatni grah”. Kumquat je klasificiran kao citrus roda Fortunella, a vjeruje se da je prvi puta pripitomljen u Kini.
Glavne vrste kumquata u uzgoju su: ovalni kumquat (F. Margarita) i okrugli kumquat (F. japonica). Također se ponekad uzgaja i „Hong Kong“ divlja vrsta kumquata (F. hindsii).
Plod kumquata je malen, narančaste boje s kiselkasto- slatkim okusom pulpe. Ovo je jedino južno voće čiji se plod jede cijeli, bez guljenja. Početni okus je kiseo i uzrokuje pojačano lučenje sline u ustima, ali nakon dužeg žvakanja i početnog šoka, kiselost se mijenja u slatkoću koja je daljnjim žvakanjem sve izražajnija.
NUTRITIVNI SASTAV
Kumquat ima vrlo mali udio zasićenih masnoća, kolesterola i natrija. Također je veliki izvor dijetalnih vlakana i vitamina C.
UPOTREBA
U Kini se kumquat ponekad uzgaja kao ukrasna biljka. Plod se može koristiti kao prilog ili se može jesti svjež, izrađen u marmeladu, konzerviran ili osušen. Također se može kandirati, te konzervirati u šećerni sirup ili med.
Izvor/vegicept
