Ekonomija dijeljenja (shareconomy) ili „zajednička, saradnička potrošnja“ sve je popularnija. To je ideja da stvari treba koristiti umjesto posjedovati, razmjenjivati ih umjesto na njih trošiti novac, pozajmiti ih umjesto kupiti, poklanjati umjesto bacati.
Za to su najzaslužnije društvene mreže, a njih najčešće koriste mladi, koji su naučili u virtuelnom svijetu da sa drugima dijele svoje fotografije, informacije, stavove čak i intimu, pa im ni dijeljenje stvari u stvarnom životu ne pada teško, piše Investitor.
Airbnb primjer je platforme koja služi za „dijeljenje stana“. Slično je i s principom dijeljenja automobila: vlasnici ih nude putem interneta na korišćenje uz malu naknadu ili zajedničku vožnju uz podjelu troškova, čime se štedi benzin, smanjuje gužva i zagađenje životne sredine.
Dovoljno je na portalu upisati mjesto polaska i dolaska, broj putnika i datum putovanja, pa će vam se odmah izlistati ponude i cijene. Dok je car-sharing još donedavno bio suviše komplikovan, u eri pametnih telefona i novih aplikacija postaje banalno jednostavan.
Zagovarati društvo zajedništva i racionalnog korišćenja dobara nasuprot društvu vulgarnog konzumerizma, koje nekontrolisano troši sirovine i energiju, tako danas sve više razmišlja generacija ‘milenijalaca’, mladih Amerikanaca i Evropljana od 18 do 35 godina starosti, koji stvari sve više dijele s drugima, a sve manje kupuju, posjeduju i gomilaju, s namjerom da zaštite životnu sredinu i bolje koriste resurse.
Dok je baby-boom generacija, rođena između 1950. i 1970, dokazivala slobodu i uspjeh gomilanjem kuća i automobila, američki i evropski milenijalci ulažu u sebe i doživljaje.
Odrastajući s finansijskom krizom i nezaposlenošću, masovnom proizvodnjom hrane i zastrašujućim klimatskim promjenama, uče da žive skromnije i u manjim urbanim, najčešće iznajmljenim stanovima, umjesto u prostranim prigradskim kućama.
Ali ‘inteligentnim odricanjem’ ne žele samo da štede novac, već svjesnom promjenom načina potrošnje žele da bezličnoj neoliberalnoj ekonomiji utisnu socijalno lice. Harald Heinrichs s Univerziteta Leuphana u Lineburgu tvrdi da 25 odsto nove urbane generacije u Njemačkoj više važnosti pridaje tzv. postmaterijalističkim vrijednostima – društvenim vezama i kvalitetu životne sredine, a ne posjedovanju i potrošnji. (Investitor)
