Bobičasto voće dobijeno ukrštanjem kupine i maline – Tayberry pogodan za uzgoj na manjim površinama

Tayberry (Rubus fruticosus x ideaus) je bobičasto voće dobijeno ukrštanjem kupine i maline još 1979. godine u Škotskoj. Plodan grm u roku od dvije godine daje velike, sočne plodove slatkasto-oporog, aromatičnog ukusa. Bobice su odlične kako za konzumaciju u svježem stanju ili za preradu u pekmeze, sokove i druge proizvode, a naravno, moguće ih je i smrzavati.

Najpraktičniji uzgoj ovog voća je na žici, kao vinograd, navodi Burpee. Lako se razmnožava reznicama, sredinom oktobra. Pogoduju mu sunčani položaji na plodnim vodopropusnim zemljištima, ali može uspjevati i na sjenovitim položajima. Sadi se sa razmakom između redova od 1,2 do 4 metra, a unutar reda na razmak od jednog metra. Nakon sadnje sadnicu bi trebalo skratiti na dobar, kvalitetan pupoljak na 25-30 cm visine. Zemljište treba održavati vlažnim, ali ne i zasićeno vlagom, pa je najbolje koristiti sistem za navodnjavanje kap po kap.

Masa ploda je od pet grama u sušnim godinama do 11 grama u vlažnijim godinama. Ukupni prinos po biljci može biti i do 3,5 kilograma, odnosno, 24 tone po hektaru. Plodovi su u grupama od pet do sedam. Boja im varira od purpurno crvene do tamnoljubičaste kada su prezreli, a mogu biti visokog sjaja. Srednje su tvrdi, duguljastog oblika.

Tayberry sazrijeva početkom jula, a plodovi dozrijevaju duže vrijeme, do sredine avgusta, pa čak i duže, ako je vrijeme toplo. Plod je mekan kada je zreo, pa berba gotovo da nije moguća pomoću mehanizacije. Kada plodovi “pocrne” trebalo bi sačekati još tri do četiri dana da potpuno sazru, a potom ih brati. Nakon berbe mogu se izbaciti grane koje su rodile ove godine.

Zbog otpornosti na bolesti, posebno na kasnu žutu rđu i niskih zahtjeva za njegom tokom godine,tayberry je vrlo pogodna vrsta za uzgoj na manjim površinama ili u kućnim vrtovima.

Izvor Agroklub