Poslednjih godina u lozničkom kraju u Srbiji sve je više zasada lijeske. Razlog tome najviše je period eksploatacije ovog voća, ali i činjenica da ne traži puno agrotehnike u kasnijim godinama uzgoja. Ipak, prilikom podizanja zasada treba voditi računa, jer greške načinjene na početku kasnije se ne mogu otkloniti.
Miloje Stanimirović iz Loznice želio je da svoju zemlju iskoristi na najbolji mogući način.
– U našem kraju malina je najpopularnija. Ni to nije loše, ali ja sam želio da ne zavisim od otkupljivača i hladnjačara, nego da svoj proizvod prodam kad želim i po cijeni koja mi odgovara. Lješnik ne morate da prodate isti dan kada ga uberete – kaže Miloje.
Prije same sadnje mnogo je istraživao, čitao, raspitivao se kod proizvođača, koja bi to voćna vrsta zadovoljila njegove želje. Odluka je pala prije četiri godine kada je zajedno sa roditeljima krenuo u ovaj poduhvat i na 65 ari posadio 450 sadnica leske.
– S obzirom na to da nismo željeli nikakve kredite, zaduživanja ili podsticaje Ministarstva poljoprivrede, podizanje zasada išlo je postepeno. Polovinu zasada podigli smo 2014. godine, a drugu polovinu sljedeće godine. Potom smo podigli ogradu, to je obavezno u ovakvim zasadima, jer je to prva zaštita od zečeva, srna, ali i krađe, jer je bilo i toga. I na kraju sistem za navodnjavanje. Skupa je to investicija, ali smo uspjeli da neke osnovne stvari privedemo kraju. Sad ostaje održavanje zasada – navodi domaćin.
Miloje ističe da je jedna od bitnijih stvari, ne samo pri sadnji lijeske nego i bilo kog drugog voća, izbor sadnica.
– Svoje sam kupovao kod provjerenih proizvođača iz Kruševca i opet po preporuci. Plaćao sam ih 2 EUR. Zbog oprašivanja morao sam da nabavim nekoliko sorti, tako da su kod mene zastupljeni halski džin, istarski dugi, romana i tonda – priča Stanimirović.
Lijeska ne traži preveliku pažnju i negu u kasnijem periodu uzgoja. Još bitnije, ne prska se mnogo kao ostalo voće, kaže voćar.
– S obzirom na to da sam odnedavno postao otac, jako mi je bitno da moje dijete jede zdrave plodove. Liješnik prskam pred zimu i to bakarnim preparatima i još jednom u proljeće. Do sada nisam imao problema. Sva stabla izgledaju odično, a još ljepša su kad krene vegetacija.
Lijeska pun rod dostiže tek posle osme godine. Proizvođači moraju biti svjesni da će u tom periodu imati samo ulaganja, ali nakon toga, plodove će ubirati najmanje tri decenije. Miloje je ove godine imao 30 kg, kako kaže, odličnog lješnika. Za svoje potrebe kupio je i krckalicu za lješnike, ali dok ne stignu veće količine sa njegove plantaže, uslužno krcka lješnik komšijama i proizvođačima, kojih je sve više u ovom kraju.
