Nataša Jovanić je grafičarka i ilustratorica iz Banja Luke koja je za knjigu #ženeBiH ilustrirala sestre Bergman – Bertu Bergman i Mariju Bergman (kasnije Kon), pionirke ženskog obrazovanja u BiH i prve žene koje su u našoj zemlji ostvarile viši nivo obrazovanja od osnovne škole. Nataša je 2012. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Banja Luci, na Odsjeku za grafiku. Na istom fakultetu je 2015. završila i master studije iz grafike. Dobitnica je nekoliko nagrada u oblasti grafike, te je izlagala na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama.
Berta Bergman bila je prva maturantica u BiH, koja je maturirala u Mostaru 1912. godine, a ubrzo potom je u Sarajevu maturirala i njena sestra Marija. Obje su školovanje nastavile u Beču, gdje su postigle zavidan nivo obrazovanja – Marija je 1916. postala prva doktorica nauka u BiH, dok je Berta 1918. godine postala doktorica medicine.
Obzirom da su, uprkos ovim postignućima, sestre Bergman prilično nepoznate u modernoj bh. historiografiji, ne čudi to što ni Nataša nije znala ko su i po čemu su bile poznate. Nakon što je dobila zadatak da ih ilustruje, Nataša je krenula u istraživanje i ubrzo naišla na prve prepreke. Kucajući njihova imena u internetski pretraživač, jedva je pronalazila poneku staru sliku, a što se tiče popratnih tekstova, uglavnom je nailazila na jedan te isti članak sa manjim izmjenama.
“Kompletan utisak i viziju nisam stekla teško. Dovoljna je bila jedna fotografija sestara da dočara duh vremena i stav za koji su se borile. Jedina poteškoća bila je u tome što je fotografija bila jako stara, pa su i crte lica bile dosta nečitke. Međutim, zadati kolorit u crveno-crnoj paleti je tu odigrao pravu ulogu.”
Za Natašu je najinspirativnija bila činjenica da su sestre Bergman napravile vidnu promjenu u životu žena u tada isključivo patrijarhalnoj sredini, a pogotovo je za poštovanje bio dalji tok njihovih životnih postignuća. “U iščitavanju i traženju detalja koji bi mi koristili za ilustraciju zatekla sam se kako čitam pismo Marije Kon koje svjedoči o njenoj veličini, ljubavi prema njenoj profesiji, đacima i vječnoj potrebi za mijenjanjem svijeta nabolje”, kaže Nataša.
Na pitanje šta bi svi/e trebali/e znati kada su u pitanju ove dvije izuzetne žene, Nataša kaže da je to činjenica da je ženama učenicama u BiH tek 1912. dozvoljeno da redovno prisustvuju školskoj nastavi. “Sestre Bergman su se pripremale privatno i učile uz podršku porodice da bi postale prve maturantice u BiH”, ističe Nataša.
Kada je u pitanju njena ilustracija, Nataša je nastojala zadržati svoj stil u sklopu zadanog kolorita i potrebe za prepoznatljivošću likova. “U ilustraciji sam opuštena i najviše fokusirana na to da ostanem dosljedna samoj sebi. To polje sopstvenog stvaralaštva njegujem isključivo kao dnevnik sjećanja i osvrta na svakodnevnicu, tako da ga pokušavam očuvati čistim i iskrenim, stilom koji predstavlja ono što ja jesam. Nostalgija za djetinjstvom, bajkama, pa čak i predmetima igra veliku ulogu u mojoj ilustraciji, a osim tematski, ogleda se i u svedenom koloritu.”
Žena koju je navela kao vlastitu inspiraciju je Adela Ber Vukić, prva školovana bh. slikarka, koju je okruženje i teško vrijeme u kojem je živjela velikim dijelom sputalo u ostvarenju njenog ogromnog potencijala, ali nije uspjelo slomiti njen umjetnički duh.
Sa ljubiteljima i ljubiteljicama ilustracije Nataša često komunicira putem društvenih mreža, posebno Instagrama, gdje je otkrila mnoštvo istomišljenika/ca kada je riječ o umjetnosti. Njene radove pogledajte ovdje.
Zenebih.ba
