Mala istorija sačekuša u Srba

0
1214

Beograd – Već 23 godine sačekuše na srpskom asfaltu su glavne vijesti. Započete kao obračuni klanova pa do naručenih ubistava, sve su imale kriminalnu pozadinu.

Većina, pogotovo onih koje je pregazilo vreme, ostala su nerasvjetljena, podsjeća Blic u svojoj analizi. Branislav Matić Beli ubijen je 3. avgusta 1991. u Ulici Milana Raspopovića na Voždovcu. Ubice u maskirnim uniformama, iz automatskog oružja pucale su na Matića, tada uticajnog finansijera Srpske garde i Srpskog pokreta obnove. Ovo je i bila i prva sačekuša na beogradskom asfaltu, a do dan-danas se ne zna ko je pucao na Belog. Nagađalo se da su oroz povukli pripadnici Specijalnih jedinica policije po nalogu Miloševićevog režima.

Poslije ubistva Matića, krenula je serija likvidacija među kriminalcima. Ubijeni su Aleksandar Knežević Knele, Radojica Nikčević, Žorž Stanković, Goran Vuković…

Uprkos „prepoznatljivom rukopisu” zločinaca, nijedno ubistvo nije rješeno. Bar nije policijski rješeno. Ipak, ubistvo Gorana Marjanovića rješeno je poslije devet godina. Uhapšen je napadač, a zatim je osuđen i nalogodavac zločina Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam.

Policija je za sve sačekuše iz devedestih, ali i za njihovo nerješavanje, krivila tada moćne državne tajne službe. Najveće poniženje policija je osjetila kada su ubijene njihove kolege: inspektor Dragan Radišić, načelnici Milorad Vlahović i Dragan Simić. Svi su bili angažovani na rasvjetljavanju beogradskih likvidacija i svi su zbog toga ubijeni. Ubijen je i njihov general Radovan Stojičić Badža.

Kriminalci ili tajne službe ili kriminalci u službi, tek nijedno od tih ubistava do danas nije rješeno. A likvidacije su se ređale. Ubijeni su Rade Ćaldović, Milan Roganović, Jusuf Jusić, Bojan Petrović, nestao je Vojislav Raičević zvani Voja Amerikanac…
Početak dvehiljaditih obilježilo je i najpoznatije ubistvo beogradskog podzemlja. U hotelu „Interkontinental” 15. januara 2000. ubijen je Željko Ražnatović Arkan, vođa SDG. Njegovo ubistvo je rješeno, ubicama Dobrosavu Gavriću i Milanu Đuričiću je presuđeno, ali su se obojica ubrzo našla na slobodi…

Dvije godine kasnije, u sačekuši na parkingu ubijen je i policijski general Boško Buha. Njegove ubice ubrzo su se našle iza rešetaka, ali su na sudu oslobođeni pa je naređeno novo suđenje. Oni su i dalje na slobodi.

Ubistva koja su u to vrijeme potresala beogradsku javnost imala su drugačiji pečat, pečat crnog „audija smrti”, i kako se tek u akciji „Sablja” 2003. ispostavilo iza kojeg je stajao svemoćni „zemunski klan”. Te 2003. u akciji pokrenutoj zbog surovog ubistva premijera Zorana Đinđića rješena su ubistva Branislava Lainovića, Zorana Uskokovića, Sredoja Šljukića, Jovana Guzijana…

Zatišje sačekuša poslije akcije „Sablja” potrajalo je godinu dana. U martu 2004. ubijen je Branko Bulatović, generalni sekretar Fudbalskog saveza, pokušana su ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića, koja se vezuju za novog vođu „zemunaca” Luku Bojovića. U ratu s Bojovićem, ubijeni su Branislav Šaranović i Danilo Radonjić, a za osvetu je likvidiran i Lukin brat Nikola. Ubistva su postala plaćena.

GLAS SRPSKE