Hvala, šampioni!

0
1156

Hvala, šampioni!

Hiljade građana Beograda, Novog Sada, Niša, Kosovske Mitrovice, Skoplja, Berana, Podgorice, Istočnog Sarajeva, Banjaluke i mogih drugih gradova širom bivše Jugoslavije preksinoć su budni sanjali te, uz zaglušujuće zvuke sirena i sa trobdavorin tomicojkama u rukama, proslavili još jedan antologijski uspeh srpske košarke.

Već pomalo zaboravljeni ponos i istinska sreća, posle velike pobede srpskih košarkaša nad Francuskom, bili su najupečatljivije slike sa trgova koji su odjekivali povicima “Izađite na balkone, pozdravimo šampione” i “Ajmo, braćo, uzet’ Amere”. Beskrajne kolone automobila, okićenih srpskim zastavama, do svitanja su neumorno krstarile kišnim ulicama, podsećajući uspavanu košarkašku naciju da se Srbi, posle decenijske pauze, ponovo bore za svetski tron.

 Čak i najveći optimisti, pre početka prvenstva u Španiji, sumnjičavo su i pomalo ispod oka gledali na izabranu selekciju Srbije, tvrdeći da je za nju, uz onakvu grupu, i osmina finala uspeh. Međutim, dobrano su se prevarili jer su “orlovi”, posle grupnog uigravanja, prvo deklasirali Grke, a zatim i favorizovane Brazilce, da bi, posle preksinoćnjeg izbacivanja aktuelnog evropskog prvaka, došli do borbe za najsjajniju medalju.

Još jednom je, kako to rekoše ugledni stručnjaci, potvrđeno da je srpska košarkaška reprezentacija svetska velesila, sportski div i nešto što se nikada i nigde ne sme potceniti. Sport je, kažu nam, neodvojivi deo kulture i identiteta jedne nacije. Pa, eto, ukoliko je košarka tužnih devedesetih godina bila nosilac zdravog nacionalnog zanosa, oslonac časnog rodoljublja i patriotizma, možda će upravo ovaj sport biti svetionik za buđenje svih dobrih osobina koje bi trebalo da poseduje jedna uspavana nacija.

Tu naciju već večeras čeka novi izazov, borba Davida i Golijata, jer, kako prognoziraju kladioničarske kvote, igramo protiv “nepobedivih”. Srpska reprezentacija u Madridu se sastaje s izabranim timom zemlje koja ima blizu 30 miliona registrovanih košarkaša, što je četiri puta više od broja ukupnog stanovništa u Srbiji. Ipak, legendarni Aleksandar Saša Đorđević, koji vodi srpsku košarkašku silu, rekao je nakon utakmice sa Francuskom – čuda su moguća, aludirajući da veruje u svoje momke i u njihov uspeh. Poručio je to veliki Sale, kome se veruje i koji je svojim trojkama nebrojeno puta činio čuda.

Rekao je to Đorđević koji se pojavljuje u filmskom ostvarenju Ljubiše Samardžića pod nazivom “Nebeska udica”. Upravo u ovom filmu našla se dirljiva scena kada otac objašnjava sinu kako se postaje šampion – Tako što izađeš na teren… i pobediš! Ukoliko večeras i ne pobede, hvala im za još jedan san koji smo budni sanjali. Hvala im što su košarku vratili u naša srca, tamo gde joj je uvek i bilo mesto.